Program

D. Šostakovič: Klavirski trio u e molu, br. 2, op. 67
Andante – Moderato
Allegro con brio
Largo
Allegretto – Adagio

Klavirski trio br. 2 u e-molu, op. 67, započet je za vreme ratnih razaranja 1943, a završen godinu dana kasnije. Delo je posvećeno kompozitorovom bliskom prijatelju Ivan Solertinskom čija je iznenadna smrt nekoliko meseci pre dovršetka partiture Šostakoviča potresla do te mere, da je pao u depresiju i zabeležio da nije siguran da će ikad još napisati ijednu notu. Naposletku, trio je okončan kao četvorostavačni ciklus u kojem poslednji stav sadrži temu blisku jevrejskoj tradicionalnoj muzici. Često ga nazivaju i „Ples mrtvih“, budući da je pisan kao sećanje na patnje Jevreja koje su nacisti u koncentracionim logorima terali da plešu pre nego što su bivali ubijeni pored već iskopanih grobnica.

Na premijeri 1944. godine, svirao je sam kompozitor uz članove Betoven kvarteta. Dve godine kasnije, Šostakovič je sa istim tim umetnicima snimio ovu muziku i za ovaj opus dobio Staljinovu nagradu, u ono vreme najveće priznanje u kulturi Sovjetskog saveza. 

Largo, treći stav Klavirskog trija, sviran je na Šostakovičevoj sahrani, dok je pored njegovog kovčega prolazilo u mimohodu na hiljade poklonika kompozitorove muzike. 

L. v. Betoven: Klavirski trio ,,Nadvojvoda” u B duru, br. 7, op. 97
Allegro moderato
Scherzo: Allegro
Andante cantabile ma pero con moto – attacca
Allegro moderato – Presto

Betoven je svoj Klavirski trio u B-duru, op. 97 završio 1811. Naziva se još i trio „Nadvojvoda“ zato što je posvećen nadvojvodi Rudolfu Austrijskom, najmlađem od dvanaestoro dece cara Leopolda II. Rudolf je bio pijanista-amater, mecena i prijatelj kompozitora, kod kojeg je učio i veštine komponovanja. Zbog izdašne finansijske podrške, Betoven je posvetio brojna dela nadvojvodi, koji mu je uzvratio tako što je jedan svoj trio posvetio uvaženom kompozitoru. Mnogo je značajnije to što je nadvojvoda zahvaljujući ovoj međusobnoj pažnji, na svom dvoru osnovao biblioteku svih Betovenovih dela. Na premijeri trija svirao je sam kompozitor, uz violinistu Ignaca Šupanciga i violončelistu Josefa Linkea. Kritike su bile oprečne, ali ne zbog dela koje je veoma uspelo, nego zbog kompozitorovog već vidno oslabljenog sluha – uzroka razilaženja u interpretaciji. Od tog koncerta, slavni kompozitor više nije nastupao javno.

Šizuka Micuj

Rođen 1992. godine u Jokohami u Japanu, Šizuka Micuj je počeo da svira violončelo sa pet godina, u Bostonu u SAD gde je proveo detinjstvo. Od 1998. do 2014. studirao je na muzičkoj školi Toho-Gakuen u Tokiju kod Hakuro Morija i redovno pohađao majstorske kurseve Ven-Sin Janga. Od 2011. do 2012. radio je na Akademiji simfonijskog orkestra NHK. Godine 2014. nastavio je studije na Univerzitetu Mocarteum u Salcburgu u klasi Đovanija Njokija. Od 2016. godine studira u klasi Klemensa Hagena. Takođe je imao prilike da radi sa velikim umetnicima popit Jens Peter Maintz, Natalije Gutman, Jian Vang, Danjulo Ishizaka i Volfgang Boetcher.
Micuj je dobitnik laureata brojnih takmičenja u zemlji i inostranstvu, Zlatne nagrade na takmičenju za violončelo Izumino-Mori (2009), II nagrade na Japanskom klasičnom takmičenju (bez I nagrade, 2010), nagrade međunarodnog muzičkog festivala "Kirišima" (2011), I nagrade na takmičenju Enriko Majnardi (2016) i II nagrade na Tokijskom muzičkom takmičenju (2017). U maju 2017. bio je jedan od polufinalista prestižnog takmičenja "Kraljice Elizabete" u Briselu.
U septembru 2018, Šizuka je nagrađen IV i specijalnom nagradom na međunarodnom takmičenju "George Enescu" u Bukureštu. Na Međunarodnom festivalu violončela „Alfredo Piatti“ u Bergamu, izveo je sve Pjatijeve kapriče na jednom koncertu. Nastupao je i na „Mocart festivalu” na Kubi, „Koncertu dobitnika nagrade” na Salcburškom festivalu i Međunarodnom muzičkom festivalu u Kusatsu i „Festivalu u Japanu” na Univerzitetu Indijana. Micuj je deo programa Classeek Ambassador za sezonu 2019. do 2021. godine, pod mentorstvom Gotjea Kapisona.

Jukiko Uno

Rođena 1995. godine, japanska violinistkinja Jukiko Uno počela je da svira violinu sa četiri godine. Od osvajanja laureata na legendarnom takmičenju “Kraljice Elizabete” u Briselu 2019. godine, Uno se međunarodno etablirala kao novajlija.
Dobitnica je brojnih takmičarskih nagrada, uključujući dvostruku prvu nagradu na Međunarodnom takmičenju violina "Andrea Postacchini" u Italiji (2016, 2017), prvu nagradu na takmičenju violinista "Chengdu Guangia" u Kini (2016), prestižnu nagradu “Paul Roczek Avard 2020“, koja se dodeljuje za najizuzetniji talenat i za njenu muzičku posvećenost umetničkim ciljevima Univerziteta Mocarteum u Salcburgu. Njene nagrade uključuju i I nagradu na Češkom muzičkom takmičenju u Japanu, I nagradu na Međunarodnom muzičkom festivalu "Gifu", kao i laureat i specijalnu nagradu na Međunarodnom takmičenju violina "Oleh Krisa" u Ukrajini.
Uno je nastupala kao solista sa Kraljevskim kamernim orkestrom Valonije, Belgijskim nacionalnim orkestrom, Novom Japanskom filharmonijom Orchestra Filarmonica Marchigiana, Simfonijskim orkestrom Univerziteta Mocarteum, Orkestrom Festivala “St. Gellert”, Kamernim orkestrom iz Nagoje. Stipendista je "Yamaha muzičke fondacije" za 2021. Trenutno je na master studijama iz oblasti Specijalizovanog solo muzičkog izvođenja, u klasi Rajnera Šmita na Muzičkoj akademiji u Bazelu (Švajcarska).

Pavle Krstić

Pavle Krstić (1998), pijanista trenutno na postdiplomskim studijama kod prof. Pavla Gililova, kao i doktorant na Univerzitetu Mocarteum u Salcburgu, gde radi kao asistent u nastavi za Muzičke oblike i analizu. Pavle je održao mnoge klavirske resitale, od kojih je prvi bio sa 12 godina. Nastupao je kao solista na značajnim događajima u više od 20 zemalja. Njegov prvi nastup sa orkestrom imao je sa 10 godina, a najvažnije je izvođenje oba Šopenova klavirska Koncerta u Kolarčevoj dvorani sa Pavlom Medakovićem i orkestrom „Ansambl MO Stanislav Binički“ sa 17 godina, kao i nastup sa Nacionalnom filharmonijom Ukrajine i maestrom Mikolom Djadjurom, sa Filharmonijskim orkestrom Bakau i maestrom Ovidiju Balanom i sa Vojvođanskim simfonijskim orkestrom i maestrom Jozefom Suilenom.
Kao kamerni muzičar sarađivao je sa mnogim muzičarima među kojima su Fedor Rudin, Irena Josifoska, Jukiko Uno, Petar Pejčić.Takođe je prisustvovao mnogim muzičkim festivalima. Pavle Krstić je dobitnik nagrade Vurdigungspreis 2021, koju Ministarstvo prosvete dodeljuje samo 50 diplomiranih magistara sa svih univerziteta (ne samo muzičkih) u celoj Austriji i „ArtLink – Societe Generale najperspektivniji mladi muzički umetnik za 2016.
Dobitnik je stipendija i nagrada Univerziteta Mocarteum u Salcburgu, „Junior Piano Academi Eppan“, „Vilhelm Kempff Academi“ Pozitano, „Academie de Musikue de Lausanne“, „Lansum Music Scholarship“ Los Angeles IPC. Pavle je osvojio više od 40 nagrada na međunarodnim pijanističkim takmičenjima. Najznačajniji od njih su: I nagrada na IPC „Zlatko Grgošević“ u Zagrebu, Hrvatska (2008), III nagrada na IPC „Virtuosi per musica di pianoforte“ u Usti nad Labem, Češka (2009), I nagrada u IPC Petar Konjović u Beogradu (2010), I nagrada na IPC za mladog pijanistu EPTA Hrvatska u Osijeku, (2011), III nagrada na „Concours international de piano Lagni-sur-Marne“, Francuska (2013). Dobitnik je titule „Diplomant festivala“ na „4. Neuhaus festivalu“ u Moskvi (2013), srebrnom „Matrjoškom“ na „2. Boljšoj festivalu ruske muzike“ (takmičeći se sa svim solo instrumentima i ansamblima) u Mećavniku ( 2014).
Tokom pandemije Covid-19 učestvovao je na onlajn takmičenjima i osvojio 11 nagrada, među kojima su 3. nagrada na „Premio Annarosa Taddei“ u Italiji (2020), 2. nagrada na „Međunarodnom muzičkom takmičenju Juliusz Zarebski“ u Poljskoj (2020), 1. nagradu na „ArtePiano Competition” u Ujedinjenom Kraljevstvu (2020) i 3. nagradu na „Šopenovom međunarodnom pijanističkom takmičenju” u Hartfordu, CT, SAD (2021).

Close Bitnami banner
Bitnami